Dodaci prehrani često se doživljavaju kao nešto što se može bez problema kombinovati s lijekovima. Međutim, određeni biljni sastojci mogu uticati na apsorpciju, bioraspoloživost ili djelovanje lijeka.
Jedan zanimljiv primjer je EGCG (epigalokatehin-3-galat), glavni katehin zelenog čaja, i njegova moguća interakcija s bisoprololom.
U časopisu Frontiers in Nutrition 2022. godine objavljena je eksperimentalna studija koja je istraživala upravo uticaj EGCG-a na farmakokinetiku i farmakodinamiku bisoprolola.
Šta je EGCG?
EGCG je jedan od glavnih polifenola zelenog čaja i čest je sastojak koncentriranih ekstrakata zelenog čaja i dodataka prehrani.
Posebno je zanimljiv sa farmaceutskog aspekta jer katehini zelenog čaja mogu uticati na određene enzime metabolizma lijekova i transportne proteine, uključujući P-glikoprotein i organske anjonske transportere. Upravo zbog toga postoji mogućnost interakcija s pojedinim lijekovima.
Šta su istraživači ispitivali?
Autori studije ispitivali su šta se događa kada se bisoprolol i EGCG daju istovremeno.
Važno je naglasiti: istraživanje nije provedeno na ljudima, već na štakorima. Bisoprolol je primijenjen u dozi od 10 mg/kg, a EGCG u dozi od 100 mg/kg. Praćene su koncentracije bisoprolola u plazmi, njegova bioraspoloživost te efekti na krvni pritisak i srčanu frekvenciju.
Rezultati su bili vrlo zanimljivi
Kada je EGCG primijenjen zajedno s bisoprololom, maksimalna koncentracija bisoprolola u plazmi (Cmax) smanjila se sa približno 2012 na 942 ng/mL.
Istovremeno se vrijeme potrebno za dostizanje maksimalne koncentracije (Tmax) produžilo sa 0,5 na 0,83 sata.
Još zanimljivije, apsolutna bioraspoloživost bisoprolola smanjila se sa približno 92% na 66%.
Drugim riječima, kada su EGCG i bisoprolol dati istovremeno, manja količina bisoprolola dospjela je u sistemsku cirkulaciju i maksimalna koncentracija bila je znatno niža.
Šta bi mogao biti mehanizam?
Studija sugeriše nekoliko mogućih mehanizama.
Bisoprolol je povezan s transportnim sistemima poput OATP1A2 i P-glikoproteina, dok je poznato da polifenoli zelenog čaja mogu uticati na aktivnost transportera i enzima metabolizma lijekova.
Međutim, istraživači su pronašli još nešto zanimljivo: laboratorijskim mjerenjem pokazali su da EGCG može direktno vezati bisoprolol.
Zbog toga se pretpostavlja da fizičko-hemijska interakcija između dvije supstance u gastrointestinalnom traktu može biti jedan od razloga za smanjenu apsorpciju bisoprolola.
Dakle, ovdje govorimo prvenstveno o mogućoj farmakokinetičkoj interakciji:
EGCG → smanjena apsorpcija/bioraspoloživost bisoprolola → niže koncentracije lijeka u plazmi.
A šta se dogodilo s djelovanjem bisoprolola?
Promjena farmakokinetike odrazila se i na farmakodinamički odgovor.
Bisoprolol je, očekivano, smanjivao srčanu frekvenciju. Međutim, kada je primijenjen zajedno s EGCG-om, rano smanjenje srčane frekvencije bilo je slabije nego nakon bisoprolola samog.
S druge strane, pad krvnog pritiska nastupio je ranije kod kombinacije EGCG-a i bisoprolola. Autori navode da to vjerovatno odražava kompleksne i različite mehanizme kojima beta-blokatori i EGCG mogu uticati na krvni pritisak.
To je dobar primjer zašto interakcija suplementa i lijeka ne mora uvijek rezultirati jednostavnim „jačim“ ili „slabijim“ djelovanjem.
Da li zbog toga pacijenti trebaju izbjegavati zeleni čaj?
Ovdje je potreban oprez u interpretaciji.
Studija je provedena na životinjama, korištena je relativno visoka pojedinačna doza EGCG-a i ispitivana je istovremena primjena. Zato se rezultati ne mogu direktno prenijeti na pacijenta koji povremeno popije šolju zelenog čaja.
Posebno treba razlikovati:
uobičajenu konzumaciju zelenog čaja
od
koncentriranih EGCG/green-tea ekstrakata u suplementima.
Autori sami naglašavaju da su potrebne dodatne studije kako bi se utvrdilo da li se ista interakcija pojavljuje kod ljudi i kakav bi bio njen stvarni klinički značaj.
Može li pomoći vremenski razmak?
I ovo je zanimljivo.
Autori navode ranija istraživanja s drugim lijekovima u kojima odvajanje vremena primjene EGCG-a i lijeka za nekoliko sati nije dovodilo do iste promjene farmakokinetike kao istovremena primjena.
Zbog mogućnosti direktne fizičko-hemijske interakcije, vremensko razdvajanje bi teoretski moglo smanjiti rizik interakcije.
Međutim, studija nije direktno ispitala koji bi vremenski razmak bio optimalan za bisoprolol. Zato se preporuke poput „najmanje četiri sata razmaka“ trebaju posmatrati kao mjera opreza, a ne kao klinički dokazano pravilo za bisoprolol.
Šta je važno farmaceutu?
Ova studija podsjeća na jednu važnu stvar u svakodnevnoj praksi:
suplementi nisu farmakološki neutralni.
Kada pacijent uz terapiju za hipertenziju ili kardiovaskularne bolesti koristi koncentrirane biljne ekstrakte, vrijedno je pitati:
- koje preparate uzima,
- u kojoj dozi,
- da li ih uzima istovremeno s terapijom,
- postoje li promjene krvnog pritiska ili pulsa,
- te da li je došlo do neočekivanog slabljenja ili pojačavanja terapijskog efekta.
Posebno kod koncentriranih ekstrakata zelenog čaja i EGCG-a vrijedi razmišljati i o mogućim farmakokinetičkim interakcijama, a ne samo o njihovom vlastitom fiziološkom djelovanju.
Zaključak
Studija iz 2022. pokazala je da je istovremena primjena EGCG-a i bisoprolola kod štakora dovela do značajnog smanjenja maksimalne koncentracije i bioraspoloživosti bisoprolola te izmijenila njegov rani farmakodinamički odgovor.
To nije dokaz da će se isti efekat pojaviti kod čovjeka, ali predstavlja dovoljno zanimljiv signal da koncentrirane EGCG preparate ne posmatramo kao potpuno beznačajne uz farmakoterapiju.
I upravo tu počinje jedna od važnih uloga farmaceuta:
ne pitati samo koje lijekove pacijent uzima, nego i šta uzima uz lijekove.
Izvor:
Zeng W, Lao S, Guo Y, et al. The Influence of EGCG on the Pharmacokinetics and Pharmacodynamics of Bisoprolol and a New Method for Simultaneous Determination of EGCG and Bisoprolol in Rat Plasma. Frontiers in Nutrition. 2022;9:907986. doi:10.3389/fnut.2022.907986.
Originalni rad u Frontiers in Nutrition